Izvorni znanstveni rad Acta med-hist Adriat 2006;4(1);37-70

Original scentific paper UDK: 615.89(497.6)"18":271.3:821.163.42'276.12

PLEHANSKA LJEKARUŠA “ZBIRKA LIJEKOVA

SA ZBIRKOM LJEKOVITIH TRAVA I UPUTOM
ZA PRAVIT MELEME I MURĆEFE”

MANUSCRIPT “COLLECTION OF REMEDIES WITH

THE LIST OF MEDICINAL HERBS AND RECIPES FOR
PREPARING BALMS AND TINCTURES” FROM PLEHAN
Nikola Kujundžić1, Ante Škrobonja2, Tomislava Tomić1

SUMMARY
The paper describes the manuscript containing a collection of folk recipes (so-called
“ljekaruša”) which was written in the second half of 19th century. The manuscript was
found in the archives of the Plehan Friary (Bosnia and Herzegovina). Its author and
the place of origin are not known. Two different handwritings are discernible suggesting
that two authors, probably Franciscians, are involved.
The collection contains 56 recipes for human medical practice and 3 recipes for vet-
erinary use. One recipe contain advice for household. The list of plants for medical
use with Croatian and Latin names is included. This list and several recipes were also
found in Mijo Nikolić,s manuscript from 1868. The language of the manuscript is rather
ununiform, which suggests that different sources of the recipes were used.
Materia medica of the collection is mostly composed of drugs prepared from plant mate-
rial of domestic origin. Recipes having animal and mineral origin are also included, but
to a lesser extent.
Deseases are called by folk names and are frequently referred to as symptoms. Ways of
preparing remedies and terms used in recipes are discussed and compared with common

1 Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Adresa za dopisivanje: Prof. dr. Nikola Kujundžić, Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Ul. A. Kovačića 1, HR - 10000 Zagreb. E-mail: [email protected]
2 Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

37
pharmaceutical procedures and terms. A glossary of less known and obsolete words is
given as well. The complete, uncorrected version of the manuscript is enclosed at the end
to enable a multidiciplinary approach to the text.
Key words: Ethnomedicine, 19th century; Folk recipes, Franciscans, Bosnia and
Herzegovina

LJEKARUŠE U HRVATSKOJ I BOSANSKO-HERCEGOVAČKOJ

ETNOMEDICINI

Mnogi su svećenici svoje iskustvo i znanje zapisivali u obliku zbirki

recepata koje su ostavljali svojim poznanicima i samostanima uz koje su
bili vezani službom. Premještajući se iz samostana u samostan sabirali su
nove recepte, postojeće dopunjavali, ispravljali i uspoređivali te odabirali
one koji su se pokazali djelotvornim. Tako su nastale brojne zbirke recepa-
ta i uputa za liječenje bolesti ljudi i životinja koje se nazivaju ljekarušama.
Osim recepata i uputa za liječenje bolesti ljudi i životinja, ljekaruše često
sadrže različite higijenske, dijetetske i ostale praktične savjete za
domaćinstvo, a katkad i neka druga umijeću liječenja više ili manje srodna
opažanja. U njima se redovito najprije navodi bolest ili tegoba, a zatim se
izlažu naputci za njezino liječenje. Najveći broj ljekaruša su rukopisne
knjižice. Nekima je poznato vrijeme i mjesto nastanka, katkad i autor
teksta, pa se po tim značajkama često i nazivaju [1]. Najstarije hrvatsko-
glagoljske ljekaruše potječu iz XIV. i XV. stoljeća, a nastale su u senjskoj
biskupiji. Prva nosi naziv Razni zapisi i čaranja, poznata i kao Strohalova
ljekaruša [2], a druga Kako se razne bolesti liječe [3]. U njima je empirijsko,
iskustveno znanje povezano s čudotvornim i magijskim poimanjem medi-
cine. Takav se nazor može iščitati i iz ljekaruša nastalih u kasnijim razdob-
ljima. Velik broj sačuvanih ljekaruša datira iz XVII. i XVIII. stoljeća.
Ljekaruše su pisane i tijekom cijelog XIX. stoljeća, a poneke čak u prvoj
polovici XX. stoljeća. Te su i najbrojnije jer su se čuvale u obiteljima kao
priručnici za liječenje [4].
Neke od njih su tiskane, a prva tiskana nastala je u Zaostrogu. To je
ljekaruša Jurja (fra Luke) Vladimirovića Likarie priprostite, tiskana u
Mlecima 1755. godine [5].
Na tlu Bosne i Hercegovine ističu se dva medicinska djela dvaju
školovanih liječnika, fra Franje Gracića i fra Petra Mareševića [6]. Godine
1795. Gracić je u Padovi tiskao medicinsku raspravu o trovanjima, groz-
nici, kugi i ujedu zmija. Uz to iznio je niz podataka o epidemijama kuge u

38
Bosni te prikazao ljekovito vrelo u Kiseljaku [7]. Godine 1836. u Beču je
tiskana inauguralna disertacija fra Petra Mareševića o dijetetskoj prehrani
i higijeni, u kojoj se izlažu opća zdravstvena pravila i upućuje kako da se
sačuva zdravlje i produži život [8].

PLEHANSKA LJEKARUŠA
IZGLED RUKOPISA
Ljekaruša iz Plehana latinični je tekst napisan najvjerojatnije u drugoj
polovici XIX. stoljeća pod naslovom Zbirka lijekova sa zbirkom ljekovitih
trava i uputom za pravit meleme i murćefe, čiji se izvorni rukopis čuvao u
arhivu franjevačkog samostana u Plehanu pod brojem 4923. Autor i
godina nastanka nisu poznati.
Budući da je za izradu rada korištena fotokopija izvornika, malo se
može reći o izgledu samog rukopisa. Stranice su od papira, formata
17 x 10,5 cm, ispisane lijepim rukopisom. Prema našim saznanjima, pis-
mena su posipana zlatnim prahom. Tekst je pisan dvjema vrstama ruko-
pisa pa se na osnovi toga zaključuje da su u pisanju sudjelovala dva autora,
što nije rijetkost za ljekaruše.
Veći dio recepata u ljekaruši odnosi se na humanu medicinu, a manjim
dijelom recepti pripadaju području veterine. Recepti se često ponavljaju
odnosno nekoliko njih propisuje različit lijek za istu bolest. Uz recepte
navode se i savjeti o liječenju i čuvanju zdravlja, ponajprije vezani uz preh-
ranu, održavanje higijene i tjelesnu aktivnost, koji su pridonosili bržem
ozdravljenju i oporavku bolesnika. Vrijedi istaknuti jedan od takvih savjeta:
…umjerenost u svakoj stvari je majka zdravlja. Zanimljivo je da se u receptu za
liječenje ugriza bijesnog psa, navodi i savjet kako prepoznati je li pas koji je
ugrizao bijesan: …Za pokušat je li biesan pas ujeo, komad kruha umoči u ranu,
i podaj drugomu psu, ako neizjede zlamenjeje, da je pas biesan. Pažljivim čitanjem
teksta uočava se da se autor u prvom redu služio vlastitim iskustvom, zatim
drugim poznatim rukopisima i tiskanim tekstovima. Tako se u receptima za
liječenje kolere navodi: …Dr. Bock u Katoličkom listu godine 1888. u Broju 34.
Tečaja XVII. i …Izvađeno iz Katoličkog Lista god. 1873. u Broju 32. Tečaj
XXIV., iz čega se može približno odrediti i vrijeme nastanka ljekaruše.
Zanimljivo je istaknuti da se neki recepti ili dijelovi recepata te popis
biljaka iz ove ljekaruše nalaze i u ljekaruši fra Mije (Michaela) Nikolića,
rodom iz Kreševa, Domaći liekar iz 1868. [9], a koja predstavlja jednu od
najvrednijih i najpotpunijih ljekaruša s područja Bosne i Hercegovine.

39
 Da rukopis nije originalan rad vidljivo je već u uvodnom dijelu u kojem
se navode djela koja su poslužila pri njegovu pisanju kao što su ljekaruše i
razni medicinski zapisi koje su pisali najučeniji i najugledniji ljudi onoga
doba, nekolicina liječnika i franjevaca.
Neki od recepata plod su njegovih vlastitih iskustava stečenih dugotraj-
nim liječenjem, i njih je u rukopisu posebno označio. Uz to navodi da je veći
broj recepata prikupio od ‘’baba bosanskih’’ i ‘’baba posavskih’’. Isti popis
biljaka koje se koriste za pripravljanje lijekova, napisan je prema poznatoj
knjizi Commentarii in libros sex Pedacii Dioscoridis de medica materia. Adiectis
quam plurimis plantarum & animalium imaginibus, eodem authore poznatoga
renesansnog liječnika i botaničara Petra Andrije Mattiolija [10].
Znakovito je da se u ljekaruši iz Plehana kao i u Domaćem liekaru fra
Ivana Jukića iz 1850. i 1851. [11] te u netom spomenutoj Nikolićevoj
ljekaruši [9], neke bolesti navode pod narodnim nazivima, ali s pogrešnim
latinskim pa je tako npr. frenjak netočno preveden kao Scorbutum. Teško
je odrediti koja je služila kojoj kao izvor. No to je jedan od dokaza da su
jedne ljekaruše služile kao izvor drugima te da su dijelovi jedne ljekaruše
prepisivani u nekoliko drugih. Franjevci su ih razmjenjivali među sobom,
a zatim ispravljali i dopunjavali.
U naslovu svakog poglavlja je naziv bolesti, iza čega slijedi jedan ili više
recepata odnosno uputa za njihovo liječenje. Navedeno je 26 raznih
bolesti ljudi, a za njihovo liječenje 56 recepata. Od bolesti domaćih
životinja, navedene su svega tri i isto toliko recepata. Jedan recept pred-
stavlja savjet za domaćinstvo. Prvih trinaest bolesti numerirano je redom,
a zatim se numeriranje gubi.
Nakon desete bolesti slijedi opsežno poglavlje, popis ljekovitog bilja
pod naslovom Kratki riečnik. Biljke su navedene abecednim redom prema
narodnim nazivima uz koje je dan latinski naziv. Uz neke biljke nije nave-
den latinski naziv već je uz njih napisan interpunkcijski znak upitnika, što
implicira da autoru nije bio poznat latinski naziv navedene biljke.

JEZIK LJEKARUŠE IZ PLEHANA

Ljekaruša iz Plehana napisana je donekle mladim jezikom. Narječje je
štokavsko. Premda prevladavaju ikavski izrazi kao npr: prika, likaria, mliko,
primišaj itd., rabe se i ijekavski kao: čoviek, lieti, tielo, mlieko, umiešaj (ali i
umješaj), promieni itd., a prisutan je i jedan čakavski ekavizam: koren.

40
 Riječi se katkad pišu etimologijski: izpod, iztuci, razkiseli, ugriat, rakiom,
mužko, medju, tretji (ali i treći), listje, ledja itd.
Negdje se pišu udvojeni suglasnici: rannu, prassa, izza, solli, smolle, pel-
lina; a negdje se izostavlja suglasnik: po(d)jednako ili samoglasnik: koj(i).
U uporabi glasa h ima velikih odstupanja, katkad se pojavljuje, a katkad
izostavlja: dramah, ali i drama; odmah, ali i odma. Obično se njime obilježava
dužina prethodnog samoglasnika: jajah, žilah, maslinah, minutih itd.
Samoglasno r često se piše kao er: gerlo, cerni, cerljeni, čversti, cerkvina,
deržati itd.
U pisanju slova š ima nedosljednosti pa se katkad umjesto njega piše s:
štipavac, ali i stipavac; tisti umjesto tišti; flasu umjesto flašu; stir umjesto štir
itd. U riječi kafa, v se zamjenjuje sa f. U riječi mlogi, n je zamijenjeno sa l.
Veznik ili nalazimo u obliku ili, ol i jal.
Nema kriterija u pisanju enklitika i proklitika i nerijetko se pišu zajedno
s riječi uz koju stoje: dase, ali i da se; imase, ali i ima se, zatim: akobise,
morese, kogaje, neurasoli, neizjede, nebi, nesamo, nadrugom, jeli, pojaveli itd.
U infinitivu glagola na -ti, krajnji i često izostaje: privit, čuvat, učinit,
pokušat, ali i stati, skinuti, boliti, uznojiti.
U pisanju imperativa nema dosljednosti: pij, ali i piji, doli, nali, metni,
meći, stuci, puhni itd.
Glagol moći u prezentu se piše u obliku može i more.
U ljekaruši je prisutan i velik broj tuđica: romanizmi (gazeta, purga),
germanizmi (satiljak), a ponajviše orijentalizmi, turcizmi (kašika, ćurkut,
karanfil, melem, murećef, karaboja, ćage itd.).

RJEČNIK MANJE POZNATIH POJMOVA I ARHAIZAMA KOJI SE RABE

U LJEKARUŠI IZ PLEHANA

ape – pilule (apiti – pojesti) damar – mišić, mišićno tkivo

biona – bijelo na oku, mrena dekika tur. – minuta, sekunda
bus – busen, bilje, više bilja zajed- ferman tur. – nalog; zapovijed
no vladara; naredba više vlasti
cilica sol – krupna sol općenito
ćage tur. – papir, cigaretni papir flasa – staklena boca, okrugao sud
ćurkut – sumpor za piće

41
frenjak (frenga) – sifilis, lues, sram- na dvor – vani
na bolest, francuska bolest nišador (mišader) – salmijak,
gazeta, tal. – mletački srebrni i amonijev klorid
bakreni sitni novac nuglasac – ugao
izažeti – iscijediti otokli – oteklina
izvrnje – izvrgne para sitnica – sitni novčić
kafa – kava pasčetina – prema talijanskom
kafša – kaša mogao bi biti žir
kamiš – cijev za lulu ili čibuk ploska – plosnata drvena posuda za
(čibuk – štap za pušenje) vino i vodu
karaboja, tur. – crna boja, kara – podagra – vrsta reume
pridjev crn poke – mjera, pola oke (oka – 1,3
kašika tur. – žlica kg ili litra i pol)
kerpa – krpa, rubac polić – mjera, 1/8 litre, čokanj
koka – prstohvat, približna mjera, pozder – otpaci od lana i konoplje
malo praljak – drvce
krkalina (krhalina, karkalina) – priesan – sirov
izmet prigibli – pregibi
krmećija – krmeća (krme – svinja) pripeka rakija – rakija prepečenica
krop slov. – ključala voda kao osno- provaliti – puknuti
va ili dodatak za neko piće, jelo purga tal. – sredstvo za čišćenje;
ili pripravu purgati – čistiti
kučica – šparoga rimedio – lijek
kudilja – fitilj, konoplja, preslica samoukah – samouk, koji se
kupa – opeka, cigla nečemu sam naučio, autodidakt
lijavica – proljev sandžija – protisci, probadi, prsna
lot – mjera, 17,5 grama bol, bol ispod rebara
lučev praljak – borovo drvce sapun mletački, morski – sapun koji
lušia, (lukšia, lukšija) – otopina se ”preko mora” uvozio iz
luga u vodi Mletaka
mavi, tur. – koji je plav kao nebo satiljak, njem./austr. Seidel – sajtlik,
stara jedinica obujma, četvrtina
micina – veliki čir, ponajviše na pinte, oko 0,8 litara
vratu
sirćet tur. – ocat, kvasina
mlogi – mnogi
siška – šišarica, šiška
modri kamen – modra galica, bak-
rov (II) sulfat skrapa – špilja, škrapa
slivova – šljivova
murećef tur. – tekućina za pisanje
perom, crnilo, tinta; u konteks- stipavac – škorpion
tu ljekaruše tinktura sverku – s vrha

42
šerba – upržen šećer ili medovina toz tur. – talog od iskuhane kave
šteserce – natašte zejtin – ulje
štipavac – škorpion zlamenje – znak, znamenje

MATERIJALI UPOTREBLJAVANI U RECEPTIMA

Kao osnova za pripremanje ljekovitih pripravaka upotrebljavaju se u
prvom redu dostupna sredstva iz domaćinstva ili neposredne okolice, čime
je omogućena lakša primjena u narodu kojemu su ti propisi i namijenjeni.
Od živežnih namirnica to su mlijeko, vino, rakija, rum, med, ocat, brašno,
raž, sol. To su uglavnom adjuvanti, služe kao otapala, za popravljanje
okusa i sl. Važno mjesto pripada vodi, vinu i rakiji (pripeka, slivova, groz-
dova), koji su u pojedinim receptima glavne ljekovite komponente, odnos-
no univerzalni lijekovi koji se primjenjuju u inicijalnu stadiju liječenja
većine unutrašnjih i vanjskih bolesti. Primjerice, za poboljšanje općeg
stanja u liječenju kolere, zatim kao antiseptici za ispiranje rana i sl.
Prema opsegu, najveći dio terapije temelji se na fitoterapiji, dok je manje
zastupljena primjena komponenata životinjskog i mineralnog podrijetla.

SASTOJCI BILJNOG PODRIJETLA

BILJKE I BILJNE DROGE

Biljke i biljne droge svakako su glavne sirovine za izradu lijekova u
propisanim uputama ove ljekaruše. U pravilu koriste se biljke ubrane u
blizini obitavališta, ili uzgojene. Koriste se određeni dijelovi biljaka, a pri-
prema se zasniva na racionalnim, jasnim i jednostavnim postupcima.
Uglavnom je zastupljeno domaće ljekovito bilje, a nazivi su im narodni
ili latinski. Neki nazivi su netočno determinirani, prepisani iz izvora u
kojima su pogrešno navedeni ili pak netočno prepisani. U poglavlju Kratki
riečnik naveden je popis biljaka abecednim redom, prvo po narodnim,
zatim po latinskim nazivima.
U sljedećem popisu ljekovitog bilja prema narodnim nazivima, biljkama
su pridružena najvjerojatnija latinska imena. Ovi podaci dobiveni su
proučavanjem nekoliko ljekaruša, sličnih i različitih po svome vremenu
nastanka, po podrijetlu iz različitih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine
i po svojim jezičnim osobitostima, a mogu se naći i u stručnoj suvremenoj
botaničkoj literaturi [13 –16].

43
 LJEKOVITO BILJE SPOMENUTO U LJEKARUŠI

Andal, gorušica bijela – Sinapis Čičak mali, Agrimonia, turica –

alba, Brassicaceae; vidi Agrimonia eupatoria, Rosaceae
Gorušica Čičak veliki, Bardana, čičak, repuh
Avdisalatin, Latiris, biljka iz porodice – Arctium lappa, Asteraceae
mlječika – Euphorbia latiris, Čivit, Indigo, čivitka – Indigofera
Euphorbiaceae tinctoria, Fabaceae
Bobovnjak, Nasturtium aquaticum, Čubar, Saturea, čubar vrtni –
dragušac, bobovnjak – Satureja hortensis, Lamiaceae
Nasturtium officinale,
Čubrić, Serpillum, majčina dušica –
Brassicaceae
Thymus serpyllum, Lamiaceae
Bokvica, trputac, bokvica – mali
Čuvarkuća, Semper viva, čuvarkuća
trputac, uskolisni Plantago lan-
– Sempervivum tectorum,
ceolata; veliki trputac, Plantago
Crassulaceae
major, Plantaginaceae
Dinjica, Pimpinella – Sanguisorba
Bor – Pinus sp., Pinaceae
minor (Pimpinella saxifraga,
Bosilje, Bosiok, Basilicum, bosiljak – Apiaceae – bedrenika obična)
Ocimum basilicum, Lamiaceae
Ditelina – Trifolium pratense, djete-
Božje dervce, Abrotanum, božje lina crvena – Trifolium pratense,
drvce – Artemisia abrotanum, Fabaceae
Asteraceae
Divii pelin, pelin divlji, crni –
Božur, Paeonia officinals – Paeonia Artemisia vulgaris, Asteraceae
officinalis, Ranunculacae
Divija šparoga, Kučicah, divlja
Brest, brist, brijest – Ulmus carpini- šparoga, sparožina – Asparagus
folia, Ulmaceae acutifolius, Liliaceae
Bunovina, Mandragora – Divisina, Verbasca, divizma –
Mandragora officinalis, Verbascum thapsiforme,
Solanaceae Scrophulariaceae (divizma
Bušinjak, Pulegium , barska metvica, pustenasta, Verbascum phlo-
konjski bosiljak – Mentha pulegi- moides)
um, Lamiaceae Divji ljiljan, Martegon – Lilium mar-
Cer, hrast cer – Qercus cerris, tagon, Liliaceae
Fagaceae Dragoljub (Lilium convallium) –
Cerkvina, Parietaria, crkvina – dragoljub, Tropaeolum majus,
Parietaria officinalis, Urticaceae Tropeolaceae
Čemerika, Eleborum album – Drien, drijen – Cornus mas,
Veratrum album, Liliaceae Cornaceae
Češljuga, Dinacum – Dipsacus ful- Duhan – Nicotiana tabacum,
lonum, D. sylvestris, Dipsaceae Solanaceae
Čičak, Xantium, dikica – Xantium Dupčac, Dubčac, Camedrion –
spinosum, X. italicum, X. brasi- Teucrium chamaedrys,
licum Lamiaceae

44
Gavez – Simphitum officinale Jelinji jezik, Philitidis, jelenjak –
Symphytum officinale, Phylittis scolopendrium,
Boraginaceae Polypodiaceae
Gerbać, kičica – Erythraea centau- Kadifa, Carfilum indianum – Zinnia
rium, Gentianaceae; vidi Kitica multiflora, Z. elegans
Gladišika, Anonidis, zečji trn – Kadulja, Salvia – Salvia officinalis,
Ononis spinosa, Fabaceae Lamiaceae
Gorčac, Hypericon, gospina trava – Kaloper, (Mentha Graeca), buhač –
Hypericum perforatum, Tancetum balsamita,
Hypericaceae Asteraceae
Gorušica, Sinapis, gorušica bijela – Karanfil, Dianthus Larophillus,
Sinapis alba, Brassicaceae dinn., karanfil – Dianthus
Gospino cvietje, gospina trava – caryophyllus, Caryophyllaceae
Hypericum perforatum, Kašunika, Artemisia, pelin vrtni –
Hypericaceae; vidi Gorčac Artemisia absinthium,
Imela, Viscus, imela bijela – Viscum Asteraceae; vidi Pelin
album, Loranthaceceae Kiselica, Trifolium acetosum – livad-
Isnot, Gengeus – ? na kiselica – Rumex acetosa,
Iva, Ajuga, ivica puzava – Ajuga Polygona-ceae
reptans, Lamiaceae Kitica, Centaurea, kičica –
Ivan zelje, Sclarea, ivan cvijet, Erythraea centaurium,
muškatna kadulja – Salvia sclar- Gentianaceae
ea, Lamiaceae Kolutić – Malva , sljez crni – Malva
Iagorčina, Jagorovčina – Paralisis, silvestris, Malvaceae; sljez bijeli
visoka jagorčika – Primula veris, – Althaea officinalis,
Malvaceae
Primulaceae (“herba paralisis”
nazivala se Primula acauris, Komorač, Kopar, Anetum – kopar,
Primulacea) Anethum graveolens, Apiaceae
Iaklikovina, Jaglikovina, Bellidis – komorač, Foeniculum vulgare,
Bellidis parennis, Asteraceae Apiaceae
(krasuljak, tratinčica, Bellis Konopljika velika – Ricinum, rici-
perennis) nus – Ricinus communis,
Jasen, bijeli jasen – Fraxinus excel- Euphorbiaceae
sior; crni jasen, Fraxinus ornus, Konska jabučica, Ciclaminum,
Oleaceae ciklama – Ciclamen europae-
Jasenak – Dictamnus albus, um, Primulaceae
Rutaceae Kopitnjak, Assarum – Asarum
Jasikovina – teško odrediti, možda europaeum, Aristolochiaceae
jasika, trepetljika, Populus Kopriva, Urtica – kopriva velika,
tremula Salicaceae Urtica dioica, Urticaceae;
Jasenak, Ditamus Froscinella – kopriva mala – Urtica urens,
Dictamnus albus, Rutaceae Urticaceae

45
Kozlac, Ara major, Dragontea – Luk cerljeni, luk crveni, luk obični –
Arum maculatum, Araceae Allium cepa, Alliaceae
Kravinac, Cameleon, kravljak, vilino (Liliaceae)
sito – Carlina acaulis, Lukovik, Chotehicum – teško
Asteraceae odrediti, možda mrazovac,
Kučicah, divlja šparoga, sparožina – Colchicum autumnale,
Asparagus acutifolius, Liliaceae
Liliaceae; vidi Divija šparoga Ljubica, Viola – Viola odorata
Kukavica, Satyirion, kaćun – Orchis (arvensis), Violaceae
spp. (Orchis morio, O. mascu- Ljubdrag, Sathyrium – Satyrium
la) Orchidaceae carneum, Orchidaceae
Kukurik, Eleborum nigrum, kukuri- Ljulj, Lolium – ljulj otrovni, Lolium
jek – Helleborus spp. (H. parenne
odrus), Ranunculaceae Maca, Tupha , iva vrba, vrba maca
Kukolj, Zizania – Zizania plauspra, – Salix caprea, Salicaea
Poaceae Mak, Papaver – Papaver som-
Kunica, Millefolium, stolisnik – niferum, Papaveraceae; mak
Achillea millefolium, divlji – Papaver rhoeas,
Asteraceae Papaveraceae
Lale, Tulipa, tulipan – Tulipa spp., Mali čičak, Agrimonia Eupatoria,
Liliaceae turica – Agrimonia eupatoria,
Lan – Linum usitatissimum, Rosaceae
Linaceae Marena, Solanum, pomoćnica –
Lepen na vodi, Ninphea, bijeli lopoč Solanum nigrum, Solanaceae;
– Nymphaea alba, vidi Pasvica
Nympheaceae Marina ručica, Podagrosia, gospina
Lepušina, Farfara, podbjel – trava – Hypericum perforatum,
Tussilago farfara, Asteraceae Hypericaceae; vidi Gorčac
Liljan, Lilium, ljiljan – Lilium can- Maslina – Olea europea, Oleaceae
didum, Liliaceae Mertva kopriva, Castrangula
Limun – Citrus medica (limon), Galiopsi, mrtva kopriva,
Rutaceae smrdljiva
Lišac, Lilium, ljiljan – Lilium candi- Kopriva – Galeopsis (dubia)
dum, Liliaceae; vidi Liljan ochroleuca, Lamiaceae
Loboda, Mercorela, Atriplex , vrtna Merčinac, Iros, perunika – Iris ger-
loboda – Atriplex hortensis manica, Iridaceae
Chenopodiaceae Metilj, Numularis, metilj trava –
Luk bieli, luk bijeli, češnjak – Lysi-machia nummularia,
Allium sativum, Alliaceae Primulaceae, (Plectranthus
(Liliaceae) numularis)

46
Metljika, pelin divlji, crni – Heracleum sphondilium,
Artemisia vulgaris, Asteraceae; Apiaceae
vidi Divii pelin Oskoruša – Sorbus domestica,
Metvica, Mentha – Mentha piperi- Rosaceae
ta, Lamiaceae Ovnak, Helenia (Inula Campana),
Metvica cervena, Origanum, mravi- oman – Inula helenium,
nac, mažuran divlji – Origanum Asteraceae
vulgare, Lamiaceae; vidi
Papraca slatka, Polipodium
Mravinjak
(Filicula), oslad, slatka paprat –
Metvica divja, Mentastra – Mentha Polypodium vulgare,
longifolia, Lamiaceae veoma je Polypodiaceae
teško odrediti o kojim se metvi-
cama radi, vjerojatno su to: M. Papra vodena – Adiantum Capillus
sylvestris, M. aquatica, M. dal- (Veneris), papraca slatka,
matica, Lamiaceae i druge papraca crna, vilina vlas –
Adianthum capillus veneris,
Mičac, Soncus, osak – Sonchus
Adiantacea (Polypodiaceae)
spp., Asteraceae
Pasvica, Marena Solanum,
Miloduh, (Ligusticum), izop –
pomoćnica – Solanum nigrum,
Hyssopus officinalis, Lamiaceae
Solanaceae
Mišakinja, Anagolidis – Stellaria
media, Caryophyllaceae Pčelja ljubica, Melipa, matičnjak –
Melissa officinalis, Lamiaceae
Mravinjak, Origanum, mravinac,
mažuran divlji – Origanum vul- Petopest, Pentafilum – petoprsta,
gare, Lamiaceae stežnik, petolist srčenjak,
Potentilla erecta (P. tormentil-
Mrizica, Mrižica – teško odrediti,
la), Rosaceae
vjerojatno Limonium spp.
(L. vestitum, L. anfractum) Pelin, Absintium, pelin vrtni –
Lamiaceae Artemisia absinthium,
Neven, Caltha – Calendula offici- Asteraceae
nalis, Asteraceae Peršin, Petrosalinum, peršin vrtni –
Odolin, Valeriana, odoljen – Petroselinum sativum,
Valeriana officinalis, Apiaceae
Valerianaceae Pirika, Graminum, pirika puzava –
Okovolujsko – teško odrediti, vje- Agropyron repens, Poaceae
rojatno isto što i odoljen (Graminae)
Oputina, Poligonium – Polygonum Piskavica, Mergus diaboli, Succisa –
aviculare, Polygonaceae; vidi Succisa pratensis, Dipsacaceae
Troskot Podbio, Tussilago, podbjel –
Orah – Juglans regia, Juglandaceae Tussilago farfara, Asteraceae
Osat, Sphondilium – osat, Cirsum Prassa, Porrus, prasa – Allium por-
pannonicum; medvjeđi dlan – rum, Alliaceae (Liliaceae)

47
Preslica, Equisetum, preslica poljska Sikavica, Carduus Stellatus, osljebad
– Equisetum arvense, – Silybum marianum, Carduus
Equisetaceae marianum, Asteraceae
Prišt – ? Sipant, Hysopus, sipak, izop –
Privinac, privinca, zimzelen – Vinca Hyssopus sp. (Hyssopus offici-
minor, Apocynaceae nalis, Lamiaceae)
Prostriljen, Cruciata, prostrijel – Sita, Juncum , žablje sito – Juncum
Gentiana cruciata, buffonis, Juncaceae
Gentianaceae Skripavac, Stir, štir, šćir –
Pšenica – Triticum aestivum, Amaranthus retroflexus,
Poaceae (Graminae) Amaranthaceae
Pšeničica, Meticola, Lotus Sativa, Sliepi grah, Ceci – Cecus phaselus,
kokotac – Melilotus officinalis, Fabaceae
Fabaceae Sliez – vidi Kolutić
Pušćica – Nasturtium aquaticum, Smerdeli, Coriander, korijandar –
dragušac, bobovnjak – Coriandrum sativum, Apiaceae
Nasturtium officinale, Smreka – Picea abies, Pinaceae
Brassicaceae; vidi Bobovnjak Smrika, šmrika – Juniperus oxyce-
Ranjak, Betunica, ranjenik, betunika drus, Cupresaceae
– Betonica officinalis, Somina, Sabina, somina planinska –
Lamiaceae Juniperus sabina, Cupressaceae
Ravan, Camomilla, kamilica – Sporiš, Verbena, verbena divlja –
Matricaria (chamomilla) recu- Verbena officinalis,
tita, Asteraceae Verbenaceae
Raž – Secale cereale, Poaceae Stavlika, Stavljika, Hysolopathum,
Reobarbara, rabarbara – Rheum Lapacium – Rumex acutus,
officinale, Polygonaceae Hydrolapathum Lapatium
Rosopast, Calidonium, rosopas – (Lapathium, kiselica)
Chelidonium majus, Suhonik – ?
Papaveraceae Sumbulj – Hyacintus, zumbul
Ruj, Scotanum, Cosinum – teško Hyacinthus orientalis
odrediti, Rhus cotinus, Rhus Sunčac – Heliotropium supinum,
vernix, Rhus succedanea; Boraginaceae
rujevina, Cotinus coggy-gria,
Suncokret, Planta maxima –
Anacardiaceae
Helianthus annuus, Asteraceae
Ruta – Ruta graveolens, Rutaceae
Svatovi, Pulmonasia – teško odredi-
Salep – vidi Kukavica ti, vjerojatno plućnjak ljekoviti,
Sapinjača – ? Pulmonaria officinalis,
Serčanik, Gentiana, srčanik, sirištara Boraginaceae
žuta – Gentiana lutea, Svinduh, kokotac – Melilotus offici-
Gentianaceae nalis, Fabaceae; vidi Pšeničica

48
Štrimuza – vjerojatno isto što i Vlaca – teško odrediti, možda luk
Skripavac, Amaranthus retro- vlasac, Allium schoenopras,
flexus, Amaran-thaceae Alliaceae
Šurlin, rusomača – Capsella bursa Volvod, Orobanche – Orobanche
pastoris, Brassicaceae cumana, Orobanchae
(Cruciferae) Vranilova trava, mravinac, mažuran
Tatula, kužnjak – Datura stramoni- divlji – Origanum vulgare Lami-
um, Solanaceae aceae; vidi Mravinjak
Terkos, Dragoncella (tall.), estragon Vratić, Tenacetum, Asanosia –
– Artemisia dracunculus, Tanacetum vulgare, Asteraceae
Apiaceae Zalistak, Hypoglossa, zalist,
Trator, Amarantus – Amaranthus širokolisna veprina – Ruscus
viridis, Amaranthaceae hypoglossum, Liliaceae
Trepetljika, topola trpetljika – Zelenkada, Narcissus, sunovrat –
Populus tremula, Salicaceae Narcissus pseudonarcissus,
Troskot, Poligonium – Polygonum Amaryllida-ceae
aviculare, Polygonaceae Zimzelena, Ruscus, bodljikava vepri-
Truboljika, Angelica – ljekovita na – Ruscuc aculeatus, Liliace
anđelika, Angelica archangeli- Zmijinska trava, Dragontea – (esp.
ca, Apiaceae; kravojac, divlja Dragontea menor, Condlillos)
anđelika Angelica silvestris, Arisarum simorrhinum, Araceae
Apiaceae Zmijin česalj, Pecten veneris –
Turica, Aparinis, ljepljiva broćika, Scandix pecten-veneris,
broćenika – Galium aparine, Fabaceae
Rubiaceae Zubača, Pannicum dactylon –
Tušt, Portulaca – Portulaca olera- Cynodon dactylon, Poaceae
cea, Portulacaceae Zukva – Juncus effusus, Juncaceae
Urodica, Coriander, korijandar – Žabokrek – teško odrediti, možda
Coriandrum sativum, zelena končasta alga
Apiaceae; vidi Smerdeli Zannicellia vulgaris, Conferva
Visibaba, Galantus nivalis – Želudnjak, Bistorea, (Bistorta),
Galantus nivalis srčanik, srčenica – Polygonum
bistorta, Polygonaceae

Najveći dio biljaka s ovog popisa naveden je u ljekaruši u poglavlju

Kratki riečnik samo po nazivu, bez naznake njihove uporabe, odnosno
ljekovita djelovanja. Većina se tih biljaka i danas koristi u fitoterapiji, dok
su neke zaboravljene ili izbačene iz uporabe u ljekovite svrhe.
Od biljaka navedenih u samim receptima može se vidjeti u koje se
terapijske svrhe pojedina biljka koristila pa se provjerom u prije navedenoj
suvremenoj stručnoj fitoterapijskoj literaturi [12 –15] i oficijelnim medi-

49
cinskim kompendijima potvrđuje da se neke od navedenih biljka i danas
mogu primjenjivati u liječenju istih ili srodnih tegoba. Tako se navodi:
– Rosopas (Chelidonium majus, Papaveraceae) u liječenju svraba, brada-
vica i lišaja, a i danas se preporuča kao pomoć kod kroničnog kožnog
osipa, svraba, bubuljica, izraslina na koži.
– Limun, sok od limuna (Citrus medica, Rutaceae) protiv crijevnih para-
zita. Danas se preporuča kod sluzavosti probavnih organa i za bolje
probavljanje hrane.
– Čičak, sjeme čička (Arctium lappa, Asteraceae) u slučaju ugriza bijes-
nog psa. Danas se preporuča i u slučaju ugriza bijesne životinje, da bi
se krv prije oslobodila otrova.
– Bijeli luk, češnjak (Allium sativum, Alliaceae) i ruta (Ruta graveolens,
Rutaceae), kao smjesa, također u slučaju ugriza bijesna psa, a i danas
se preporuča za isto i to tako da se od navedenih komponenata, uz
med kao podlogu, napravi melem i stavlja na ranu.
– Crveni luk, obični luk (Allium cepa, Alliaceae), također u slučaju
ugriza bijesna psa. Danas se navodi da iscijeđeni sok luka ublažuje bol
pa se njime mažu rane.
– Lan, sjemenke lana, (Linum usitatissimum, Linaceae) u liječenju
micine, oteklina, gnojnih rana. Danas se od lanenih sjemenki pri-
premaju oblozi protiv različitih upala, čireva, gnojnih rane.
– Pelin vrtni (Artemisia absinthium, Asteraceae) u liječenju groznice.
Danas se primjenjuje kao čaj, tinktura, ekstrakt, a između ostalog
djeluje kao tonik (za jačanje), amarum (za poticanje teka), digesti-
vum (za reguliranje probave). Ta su djelovanja važna i kod groznice,
za brži oporavak bolesnika.
– Pelin divlji (Artemisia vulgaris, Asteraceae) za poticanje menstrualnog
krvarenja, a i danas se preporuča za djevojke u pubertetu, kad počinje
menstruacijski ciklus, i za žene u klimakteriju, kad ciklus prestaje.
– Dupčac (Theucrium chamaedrys, Lamiaceae) kod groznice, a i danas
se koristi kod grozničavih stanja, osobito crijevnih, pa i gripe.
– Kava (Coffea arabica), “crna kava” (samljevena pržena kava skuhana
kao čaj) u liječenju kolere, s naglaskom da bude jača i da se ne šećeri.
Danas je se preporuča piti kod proljeva, pa i onih težih, naprimjer
dizenterije. Treba je piti gorku, nikako zašećerenu, i malo jaču.

50
 OSTALI SASTOJCI BILJNOG PODRIJETLA
– Smole (borova, smrekova, jelova, arapska, tamnjan /tamjan, mirisna
smola od različitih vrsta roda Boswella koje dolaze u vrućim pustinjskim
predjelima; tamjan muški – u obliku skrutnutih kapi, suzica; tamjan
ženski – u grudama i mrvicama nepravilnog oblika/) – heterogena
grupa biljnih produkata. Ovdje nema jasne granice između smola i
eteričnih ulja. To su biljni sekreti koji više ne ulaze u tvarnu izmjenu,
već se zauvijek izlučuju u smolne prostore ili smolne kanale [16].
– Ulje maslinsko, maslinovo ulje – Oleum olivae.
– Kanfora, kamfor – sastavni dio eteričnog ulja biljke kamforovca,
Cinnamomum camphora, Lauraceae. Po kemizmu je ketonski terpen,
monoterpen. Dobiva se sintetski ili destilacijom s vodenom parom iz
osušenog debla, granja i lišća kamforovca.
– Mekinje pšenične
Navedene tvari biljnoga podrijetla i danas se koriste u iste ili slične
ljekovite svrhe kao i u plehanskoj ljekaruši.

SASTOJCI ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA

Upotreba sastojaka životinjskog podrijetla u narodnoj medicini
uobičajena je. Iako je prilično teško utvrditi zbog čega se neka kompo-
nenta životinjskog podrijetla rabila u liječenju i kakvu je konačno imala
učinkovitost, može se utvrditi nekoliko osnovnih načela liječenja ovim
preparatima, čiji korijeni sežu daleko u prošlost.
Jedan je od primjera tzv. nečisna terapija, pri kojoj se koriste ljudske i
životinjske izlučevine, najčešće izmet i urin, a čija se upotreba u liječenju
javlja još u arhajskim medicinama u Babilonu i Egiptu. Slično se upotreb-
ljavaju i neke komponente koje su nekoć bile dio službene medicine, kao
npr. salo i masno tkivo različitih životinja. Jedno od načela temelji se na
Hahnemanovoj homeopatiji similia similibus curantur (slično se liječi
sličnim).
Komponente životinjskog podrijetla, propisane u ljekaruši u mnogo su
manjem broju od komponenata biljnog podrijetla. Kao lijek propisuju se
životinje, dijelovi njihova tijela ili pojedini organi te različiti sekreti i
ekskreti. Tako se navode:
– pijavica
– stipavac (škorpion)

51
 – bilance, žumance (jaja kokošja)
– kokošie djubre (kokošji izmet)
– žuč govedja (goveđa žuč)
– krmećia krkalina (svinjski izmet).
U propisima se navode i ljudski sekreti i ekskreti:
– pišaka (urin)
– blato iz uha (cerumen)
– mliko žene koja doji mužko dite (mlijeko dojilje, humano mlijeko).

SASTOJCI MINERALNOG PODRIJETLA

Sastojci mineralnog podrijetla zastupljeni su u malom opsegu, uglavnom

u liječenju kožnih bolesti i oteklina, u liječenju životinja te u zaštiti poljo-
privrednih dobara. U ovoj se ljekaruši tako upotrebljavaju sljedeće tvari s
vjerojatnim kemijskim sastavom:
– živa
– modri kamen (mavi kamen) – bakrov(II) sulfat
– sol (velika, cilica, ingleska, biela) – natrijev klorid
– nišador (Salis ammoniaci, amonijev nitrat ili amonijev klorid)
– barut, zvicer (smjesa natrijeva nitrata ili kalijeva nitrata, sumpora i
ugljena)
– gazeta (ili drugi bakreni novac) – bakar
– lug (pepeo)
– lušia, lukšija (otopina pepela)
– čadjah, čađa (elementarni ugljik)
– sumpor
– karaboja, mrka, crna boja
– uglen (ugljen).
U dijelu koji bi se uvjetno mogao nazvati svojevrsnom kemoterapijom,
uz sastojke mineralnog podrijetla, spominje se često i sapun (sapun
mletački, sapun čisti) – alkalijske, zemnoalkalijske i metalne soli viših
masnih kiselina [17] (u prošlosti su se najčešće pripravljali djelovanjem
lužina na životinjsku mast, loj).

52
 BOLESTI SPOMENUTE U LJEKARUŠI

Budući da je Plehanska ljekaruša nastala najvjerojatnije u drugoj

polovici XIX. stoljeća kada je prosvjetiteljstvo već uzelo maha i među
širim narodnim slojevima, utjecaj narodnog vjerovanja odnosno praznovjer-
je manje je vidljivo.
Bolesti su navedene narodnim nazivima, izuzevši dvije prije spome-
nute: frenjak i cerni prišt, gdje je dan i latinski naziv, s tim da je frenjak
netočno identificiran kao scorbut.
Najviše se spominju kožne bolesti, zatim kolera, druge probavne smet-
nje i infestacije parazitima, bolesti oka, zubobolja, groznica, menstrualne
tegobe, bolest dojke, bolovi u nogama, reumatični bolovi, ozljede i gnojne
rane, otekline. Iz navedenog se vidi da su simptomi bolesti često
poistovjećivani sa samom bolesti, što je i razumljivo jer ni u znanstvenoj
medicini još uvijek nisu poznati uzroci većine bolesti pa stoga prevladava
tzv. simptomatska dijagnostika. Spomenute su i neke bolesti životinja, bilo
uz bolesti čovjeka (kao napomena da isti lijek vrijedi i za životinje) ili u
receptima isključivo namijenjenim liječenju životinja, te savjeti za
domaćinstvo.
U sljedećem popisu navedene su bolesti spomenute u ljekaruši (često
navedene samo kao simptomi) te su im pridruženi vjerojatni suvremeni
nazivi ili pojašnjenja.

BOLESTI ČOVJEKA
Kad zmija ujede – ugriz zmije Lišaj – lišaj, kožne bolesti
Kad štipavac ujede – ugriz Micina – veliki prišt, ponajviše na
škorpiona vratu
Frenjak – lues, sifilis Groznica – groznica
Cerni prišt (carbunculus) – crni Sandžija – protisci, bol u prsima
prišt, antraks
Kolera – kolera
Svrab – svrab
Lik čiru – čir
Zubobolja – zubobolja
Žig – bolno mjesto
Bies (biesan pas kad ujede) –
bjesnoća (ugriz bijesna psa) Kad prisice u ledma – lumbago
Biona – mrena Rimedio protiva otokli – lijek protiv
Za iskorijenit bradavice – za ukloniti otekline
bradavice Bolest od sisa žena – bolesti dojke

53
Koga noge bole, podagre – reumats- Gujanice u Čovjeka – crijevni
ka bol u nogama nametnici
Za Menstrua imat – za dobiti izosta- Likaria za rana – lijek za rane
lu mjesečnicu Za trud izkorenit u rani – za izliječiti
Za ustaviti Menstrua – za zaustaviti gnojne rane
preobilno menstrualno krvarenje

BOLESTI ŽIVOTINJA
Kad zmija ujede – ugriz zmije
Kad štipavac ujede – ugriz škorpiona
Rimedio protiva bolesti Govedioj – lijek ili sredstvo protiv bolest goveda

SAVJETI ZA DOMAĆINSTVO
Za sačuvat kupus od Gusjanica – dezinsekcija

NAČIN IZRADE PRIPRAVAKA I NAVEDENI LJEKOVITI OBLICI

Način izrade lijekova u ljekaruši uglavnom je dobro opisan i za većinu
pripravaka jednostavan. Oblici lijekova i učinci koji se njima žele postići
uglavnom se poklapaju s onima u službenoj medicini toga doba [2]. No
propisi su jednostavniji, sadrže manji broj komponenata, katkad se ne
navode količine sastojaka, niti količina lijeka koju bolesnik treba uzeti.
Ljekoviti oblici navedeni u ljekaruši su sljedeći:
– Dekokti (decocta) – vodene iscrpine droga, obično čvršće strukture,
koje sadrže termostabilne ljekovite supstancije, koje se priređuju
ekstrakcijom droge vodom pri povišenoj temperaturi (recept Likaria
za rana).
– Vodeni ekstrakti – tekući pripravci izrađeni ekstrakcijom droga pro-
pisanim otapalom (vodom) koje se djelomično ili potpuno upari
(recept Za groznicu).
– Alkoholni ekstrakti – tekući pripravci izrađeni ekstrakcijom droga
propisanim otapalom (najčešće bijelo vino, a katkad i crno vino ili
rakija) koje se djelomično ili potpuno upari (recept br. 7 Biona 2.).
– Kiseli ekstrakti – iscrpine droga ili tvari u kiselom mediju, najčešće u
vinskom octu – kvasini, sirćetu, kiselo mlijeko (recept br. 2 Frenjak).

54
 – Zavoji i oblozi – pripravci polučvrste konzistencije na tkanini ili
papiru. Često rastopljena i ohlađena smjesa ulja i voska (recept Za
trud izkorenit u rani).
– Melemi – polučvrsti pripravci za perkutanu primjenu. Sadržavaju kao
masnu podlogu razna ulja, vosak, loj, lanolin i smolu. Otopljenoj
podlozi dodavani su biljni prašci ili biljni sokovi, a katkad i droge
životinjskog ili mineralnog podrijetla. Javljaju se fraze umiešaj ko
melem, ili načini ko melem, što implicira da je poznat propisani način
izrade takva pripravka, iako nije naveden u ljekaruši (recept Melem
za Crnog Prišća).
– Murćefi – tinkture, etanolno-vodene iscrpine droga ili etanolno-
-vodene otopine ekstrakata droge. Najprije se pod tinkturom razumi-
jevalo svako obojeno sredstvo. Poslije se tinkture povezuju s umijećem
liječenja, da bi se za vrijeme Paracelsusa uvele u terapiju. Izrađuju se
maceracijom (jednokratna ekstrakcija propisano usitnjene droge s
propisanim otapalom pri sobnoj temperaturi), otapanjem ili drugim
prikladnim postupkom (recept Način načinit Murećef).
– Pilule, tj. kuglice čvrste konzistencije za peroralnu primjenu u kojima
su uklopljeni biljni dijelovi ili ostali ljekoviti sastojci u pomoćnom
sredstvu (recept Frenjak).

MJERE UPOTRIJEBLJENE U LJEKARUŠI

Mjere na našim područjima nisu bile jedinstvene do počeka XIX.
stoljeća, a u narodu i duže. Svaki kraj imao je svoj sustav mjera koje su se
katkad i znatno razlikovale od mjesta do mjesta. Budući da je teško pre-
cizno odrediti njihovu pravu vrijednost u današnjim jedinicama mjera,
navest ćemo one vrijednosti za koje se općenito smatra da su im najbliže.
– Dram (dubrovački) – 3,102 g, a prema drugim izvorima 2,5 g ili ono-
liko koliko teži jedan dukat.
– Dram (venecijanski, za lijekove) – 3,137 g.
– Kaplica – približna mjera za obujam; 0,05 ml, odnosno 0,05 g.
– Koka – približna mjera za masu, koliko se može uzeti s tri prsta, prsto-
hvat.
– Lot – 17,5 grama.
– Poke – pola oke (oka – 400 drama – 1,303 kg).
– Polić – 1/8 litre, čokanj.

55
 – Satiljak – (njem. austr. Seidel) – sajtlik, stara jedinica obujma,
četvrtina pinte, oko 0,8 litara.
– Sverku – približna narodna mjera – s vrha.
Budući da je i najveći dio sastojaka korišten u ljekaruši bio lako
pristupačan, rabljen u svakodnevnom životu, i mjere su bile često pojed-
nostavnjene kako bi se omogućila što jednostavnija priprema lijekova i
njihova uporaba u narodu. Nekad su dane opisno, npr.: dva tri zalogaja
progutaj; uzmi malo više nego može stati na paru sitnicu. Često je kao mjera
korišteno posuđe iz domaćinstva, npr.: kašika, čaša, bočica, boca i sl.

ZAKLJUČAK
U ovom radu sustavno su prikazani recepti i njihovi sastojci, analiza
teksta i sadržaja ljekaruše u kontekstu vremena i društvenog okruženja u
kojem je nastala.
Ljekaruše su nastajale kao rezultat nastojanja da se, u nedostatku
liječnika i medicinske literature te niske razine prosvijećenosti naroda,
omogući liječenje najširim narodnim slojevima. Najčešće su ih pisali
svećenici, franjevci, kao pripadnici najobrazovanijeg sloja, služeći se vlas-
titim iskustvom, pisanim tekstovima, spoznajama oficijelne medicine te
često dopisujući i metode pučke medicine. Tako ljekaruše postaju vrijed-
nim dokumentima u kojima se na osebujan način isprepleću lokalna
povijest i razvoj medicinske djelatnosti na tom prostoru, od magijske do
znanstvene medicine.
U proučavanju i obradi ljekaruša potreban je multidisciplinarni, kritički
pristup. Valja ih sagledati s biomedicinskog, povijesno-medicinskog te
šireg etnološkog i kulturološkog stajališta, ali ne strogo racionalno, već s
razumijevanjem svega što je obilježilo vrijeme i sredinu u kojoj su nastale.
Ova ljekaruša, kao i sve ostale ljekaruše, predstavlja izvor ne samo tradici-
je narodne medicine, nego i dragocjene građe za proučavanje jezika, obi-
čaja, raznolike narodne predaje i cjelokupnoga pučkog života.
U medicinskim strukama ljekaruše su vrijedan prilog poznavanju na-
rodnih imena bolesti, ljekovitih biljaka i drugih sredstava korištenih u
liječenju, te proučavanju tehnologije izrade lijekova. Posebno su zanim-
ljive one biljke koje su danas zanemarene ili nepoznate službenoj medicini,
a koje posjeduju ljekovita svojstva i koje tako mogu postati predmetom
istraživanja i dovesti do novih, vrijednih spoznaja.

56
 LITERATURA
1. Kujundžić N, Matasić, Glibota M. Ljekaruša fra Karla (Dragutina) Grančića.
Farm. Glas. 2003; 59, (7-8):321-45.
2. Strohal R. Razni zapisi i čaranja. Zbornik za narodni život i običaje južnih
Slavena 1910;15:258-32.
3. Milčetić I. Stari glagoljski recepti, egzercizmi i zapisi. Vjesnik Staroslavenske
akademije na Krku za godinu 1912., str. 61-9.
4. Brenko A, Dugac Ž, Randić M. Narodna medicina. Zagreb: Etnografski muzej,
2001., str. 14.
5. Rimac-Lasić S, Škrobonja A. Tri ljekaruše imotskih franjevaca. Acta Fac med
Flum 1992;17, (3-4): 183-90.
6. Karamatić M. Uloga franjevaca u povijesti bosanskohercegovačkog zdravstva,
Croatica Christiana Periodica 1984; 8, br 13, str. 69.
7. G. F. [Gracić F.] Sacerdotis viatoris analysis theoretico-practica de viribus virus
febriferi, pestiferi atque serpentini, de plerisque aliis morbis eorumque praecipuis
antidotis, et aliis quibusdam miscellis, Patavii, 1795.
8. Mareschevich J. P. Dissertatio inauguralis medico diaetetica exhibbens canonens
hygienes generales ad tuendam et prolongandum vitam sabnam. Vindobonnae,
Typis congregationis Mechitaristicae, 1836.
9. Filipović-Fabijanić R. Domaći liekar iz 1868. godine sa Širokog brijega. Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Etnologija, Nova serija, sv. XXVI,
Sarajevo 1971., str. 117-78.
10. Mattioli P. A. Commentarii in libros sex Pedacii Dioscoridis de medica materia.
Adiectis quam plurimis plantarum & animalium imaginibus, eodem authore.
Venetii, 1554.
11. Jukić I. Domaći liekar. Bosanski prijatelj, 1850. i 1851.
12. Gursky Z. Zlatna knjiga ljekovitog bilja. Zagreb: Nakladni zavod Matice
Hrvatske, 1999.
13. Schafner W, Felfinger B.H, Ernst B. Ljekovito bilje – Kompendij. Rijeka: Leo
commerce, 1999.
14. Brkić D. Farmaceutska botanika, Program za upoznavanje farmaceutski
značajnijih biljnih vrsta u botaničkom vrtu «Fran Kušan». Zagreb: Farmaceutsko-
biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1999.
15. Pahlow M. Velika knjiga ljekovitog bilja: Ljubljana-Zagreb: Cankarjeva založba,
1989.
16. Petričić J. Farmakognozija, I dio (III dopunjeno i popunjeno izdanje). Zagreb:
Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1983.
17. Senjković R. Osnove oblikovanja lijekova. Zagreb: Školska knjiga, 1994., str.
124.

57
 PRIJEPIS PLEHANSKE LJEKARUŠE
Tekst je prepisan doslovno, bez ikakvih jezičnih popravaka, čime se
nastojalo sačuvati izvorni narodni jezik vremena i kraja u kojem je nastao.
Crtice označavaju oštećeni ili uništeni dio teksta.

ZBIRKA LIJEKOVA SA ZBIRKOM LJEKOVITIH TRAVA

I UPUTOM ZA PRAVIT MELEME I MURĆEFE

1. KAD ZMIJA UJEDE.

a) Ranu nabocaj iglom, pa maži često uljem (zejtinom) od stipavca, ovo je
prika likaria, ova likaria valja i za životinje, napravlja se ovako: Kad su najveće
lieti sunčane žestine uhvati se što više stipavacah (skrapa škorpiona) i metne se
u bočicu punu ulja maslinskoga, na primier ovako _ _ _ _ _ _ 10 stipavacah na
5 drama ulja; ova liekaria pomaže kad isti štipavac ujede.
b) Trave dubčaca (camedrion) na kamenu kamenom stuci i metni na ranu,
a dva tri zalogaja progutaj od isto stučene trave. Ako bi čoviek ol živinče počelo
oticati neka razmuti meda i one šerbe prije, ol _ _ _ _ _ _ od kože olovće.

2. FRENJAK (SCORBUTUM).
Ova bolest je otrovna, osobito morese otrovat, uzimajući bolesnoga kamiš,
kašiku, itd. Oni na kojim se nalazi ova bolest, imaju se čuvat od graha, i kokuru-
zova kruha. Ima neki samoukah, koji od frenka lieče, dajući ape (pilule), ali
budući da u ape miešaju žive to gore biva, te udari u noge.
Evo kako se ova bolest lieči: Uzmi karanfila (dianthus larophillus, Linn.),
modrog kamena, biele pasčetine, svakog pojednako, stuci sve u prah i sve
smiešaj; uzmi malo više, nego može stati na paru sitnicu, metni u ciev i puhni u
gerlo, i odma se napij vode studene, to čini 3. – 4. dana, a kad na dvor frenjak
uzajde, onda rečeni prah umiešaj u kiselo mlieko, metni u bakreni sud i neka na
dvoru stoji dan i noć jednu osobito vedru pa s onim neka maže kud se je ukazo
frenjak stojeći _ _ _ _ _ u vruću.

3. CERNI PRIŠT (CARBUNCULUS)

a) Uzmi baruta, luga od jasena ol od cerove kore sažežena, sapuna
mletačkoga, nišadora sitno iztučena, smole borove ol smriekove, svega
pojednako, u čistu sudu umiešaj ko melem, od ovoga melema meći na

58
 mavi ćage, pospi nišadorom, malo ugrijavši metni na prišt; ako prione
ozdravit će.
b) Pritisni na prišt kokošju g_ _ _cu golu, iztezat će otrov; iskrepat će, tako
prosliedi, dokle god kokoš neostane živa.
c) Nišadora dobro nastrugat i s medom umiešat, razmazati po dobru starom
duhanu, ter privit, a nišador u vodi piti.
d) Dobro je grijati gazetu ol drugi bakreni novac, te deržati na prištu.

4. SVRAB
a) Uzmi soka od trave rosopasti, soli i pišake smiešaj i maži.
b) Nišadora biele soli, sumpora po 6. drahmah, malo luga i malo čadjah, sve
smiešaj u dobroj rakii i zejtinu, ter po prigibilim svaku drugu večer maži.
c) Sumpora, ulja, soli velike i soka od limuna po jednako, i malo baruta
smiešaj, i uvečer dobro ugrijavši, po damarim izpod ruke, i kolieno maži
svaku drugu večer; pak poslie kakosi se tretji put natro, ujutro operi sve
tielo lušiom i promieni druge čiste haljine.

5. ZUBOBOLJA
a) Uzmi pijavicu, metni u ciev i pripni je kraj zuba, koji te boli, neka oteče
kerv, proći će, a dobroje na dvoru prama zubu pripeti dvie ol tri pijavice.
b) Trave kunice zajedno sa s korienom drienovine, i jasikovine skinuvši koru,
nadieljaj, zatim od cernoga terna one druge kore, i koprivni žilah, svega
po jednako svari u loncu novu pokrivši busom nek se dobro svari, nek
prenoći na dvoru, poslie pogriji, ter 2-4. kašike meći u usta, mućkaj po
ustima, dok neurasoli: to čini 8. danah, i ako svake godine tako uzradiš,
nesamo da će ti zubi biti čisti i čversti, već neće te nikad boliti.

6. BIES
Biesan pas, kad ujede :
1. Iztuci siemena od čička i pij u vodi, akoje živniče naklano, zalij ga.
2. Iztuci bielog luka, rute i soli zajedno i privij na ranu.
3. Uzmi četiri zerna od jasenika, iztuci i podaj piti.
4. Luka cerljenoga, rute iztukav, primišaj kvasine i meda, na ranu privijaj.
5. Jedi na šteserce orahe, i iste izžvakane privij na rannu.

59
 6. Jedi travu, Prostriljen. Za pokusat jeli biesan pas ujeo, komad kruha umoči
u ranu, i podaj drugomu psu, ako neizjede zlamenjeje, da je pas biesan.

7. BIONA
U kogaje biona na oku:
1. Metni ulja od maslinah i smole borove, ili blata iz uha; u nuglasce od
oka.
2. Pelina i meda vari u čemu hoćeš, u vinu ol vodi i privij na oko.
3. Iztuci pelina i bilance jaje, ter privijaj na oko višel putah.
4. Cvita od kunice vari u mliku žene, koja doji mužko diete, i meći na oči.
5. Bokvice, kunice i sapinjače zajedno stuci, metni malo soli biele, i onog soka
pušćaj u oko, zatim smoči kerpu u onome soku meći na oko.

8. BRADAVICE
Tko želi bradavice sa svog tiela skinuti, neka:
1. jasenova zelena derveta metne na vatru; i s onim sokom maži bradavi-
cu.
2. Dobro protari bradavice, dok pocervene, pa ih onda natopi sokom od
rosopasti.

9. LIŠAJ
Svari listja od gerbaća i maži po lišaju.
2. Iztuci listja i korena od bokvice, izažmi soka od rosopasti sa solju velikom
smiešaj i maži.
3. Maži sokom od divjih šparoga (Kučicah)

10. MICINA
Za sazorit i provalit, razvari dobro u mlieku siemena lanena i po micini
privijaj, dok se ne provali.
2. Raspori žuč govedju; a razkiseli u vodi i privijaj.
U Izvorniku je na ovome mjestu umetnut «Kratki riečnik», kojeg smo u želji
da ne prekidamo kontinuitet osnovnog teksta, stavili na kraj.

60
 11. GROZNICA
Za tri dana ništa nejedi, već vari pelin u vinu ter piji po jednu čašu, jutrom
i večerom za tah tri dana. Nek nebude sa svim ladno rečeno pitje.

12. SANDŽIJA
Kad koga sandžia tisti, uzmi čašu duplu, metni u nju malo kudilje, namiesti
bolesnom, medju plećim, (:a ne nadrugom mjestu:) upali onu kudilju i pritisni
čašu, časa će pripet (:kao što pripne kupa:) pusti neka stoji za 20. minutih, a
naj više pol sata, više ne, tada uzmi mlake vode ter livaj oko čaše, da se čaša
lakše odpoji od tiela, a čašu nagibaj niz ledjanicu. Kad čašu odpojiš, sve si učinio,
i oslobodio bolesnog od sandžije.

13. KOLERA
Tko s kolere oboli, neka odmah legne u krevet, neka se toplo pokrije, pa stane
što više vruće vode piti, da se što prije i što više krvi primieša, a ova tim razriedi
i u žilah židčija postane. Ako je srce već slabije, i polaganije počelo kucati, da se
ono uzbudi, neka se vodi primieša nješto žestokoga pića, bilo kakovo god. Ali
vodu treba piti neprestano. Za ugasit nutarnju vrućinu neka bolesnik gutne
kadšto nješto mrzla piva. Tako se ima postupati, dok ne popusti bljuvanje, i
proliev (:lijavica:) a toće biti, kako izkustvo za sviedočava svagda kada se
razloženi način odmah upotriebi. Ali tim nije još uklonjena pogibelj. Mlogi pre-
boli koleru, pa ipak umre, ako se neizvede mokrača, što se je nabere, jer dok
bolest traje, nepušta se voda. I zato treba piti što više kropa, koj laglje procuri
kroz bubrežne cievčice. Čim bolesnik stane mokriti, može se uzeti, da je izbav-
ljen. Dakle je pri tom paziti, da se vruća voda u što većoj mjeri pije, i da se to
dotle nastavlja, dok s prestankom bljuvanja i lijavice ne izadje iz bolesnika i
mnogo mokrače. Mlohavosti što preostane izza preboljele kolere može se najbrže
doskočiti užitkom jake govedske juhe, priesni jajah i dobra mlieka. Nu prije svega
treba nastojati, da se predusretne i preprieči ova bolest, a u tom pogledu uvjes-
bao sam, mnogim izkustvom, da nije skore nitko obolio, tko je odmah, čim se
bolest pojavila, nosio oko tiela širok pojas od flanela, osobito pako po noći. Nitko
od onih koji su ovakav pojas nosili, ne bje napadnut od kolere, a ne naidjoh na
nijednoga bolesnika koj bi takav pojas nosio bio. Zrelo voće držim da je slobodno
jesti, dakako umjereno, kao što svagda, jerbo umjerenost u svakoj stvari jest
majka zdravlja. (Dotle Dr. Bock. u Katoličkom Listu godine 1888. u Broju 34.
Tečaja XVII.

61
 OPET OD KOLERE
Prži raž, pak onda od prilike jedno pol satljika raži popržene nesamljevene,
jedan satljik Ruma /:ol Pripeke rakije, a boljaje grozdova od slivove:/ i malo
kanfore, sve metni u jednu flasu /:bocu:/ nek stane za neko vrime, zatim piji
često po jednu čašicu, a topli se što više.

OPET OD KOLERE
Ako li nebi mogo imat gore receni stvari, a ti kuvaj /peci/ jaku kafu, pak
nečekaj da kafa stane, već odmah dok provrije, taki piji, nemeći nit šećera nit što
drugo, a što više topi se.

LIK ČIRU
Krmećije krkaline, sirćeta grozdova /od vina/, i cilice soli svarit pa privit
provalit će i očistit.

ŽIG
Kokošieg djubreta i pozdera za kuhat, i ugriat na ognjištu, pak priviat gdi žig
udara.

KAD PRISICE U LEDMA

Prosiat luga pak zamotat u krpu namazat ledjia pripekom rakijom, zatim
privit onaj lug.

NAČIN ZA SAČUVAT KUPUS OD GUSJANICA

1. Tamnjana. 2. Ćurkuta (:sumpora:) 3. Mavi kamena. Svega troga po
jednako uzmi i sprži na vatri medju kupusom a ko je kupušnjak velika prostora,
a ti na više mista učini rečenu prževinu i sačuvat ćešga.
Način načinit Murećef.
1. Siške iz Dućana dram. – 20.
2. Karaboje – dram. 10.
3. Arapske smole – dram. 5.

MELEM ZA CRNOGA PRIŠĆA

1. Smole – Ielova najbolja.
2. Barut – zvicer.
3. Lug.

62
 4. Salis ammoniaci Nišador.
Od svega učini Melem metni na _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Stuci siške krupno, a ono dvoje sitno : nali poke vode u bocu od poke, pak
dvi stvari prve metni u bocu zatim i treću uspi, ter na sunce metni, ol gdigod u
vruce za jedan dan pak ćeš imat gotov murećef.

LIEK PROTI KOLERI

Mjerica raži sprži se kao kava te s 2. lota kafe metne u polić vinske žeste. Ta
se smješa kroz 24. sata izvrnje sunčanoj toplini a poslje se 12. sati ostavi na
ogništu da se pročisti. U slučaju kolere uzme muškarac od toga lieka 1 žlicu.
žena pol, a diete 8. 12. kaplica. Pojaveli se grčevi, imaju se tim liekom iztirati
dotična uda. U obojem slučaju mora se bolestnik uznojiti. Neodlahne limu
odma, to ima liek svaku 2. uru uzimat ali u manjoj mjeri. Kad se nešto potroši
valja opet vinskom žestom napuniti posudu. Glavna je stvar da budu sastavine
čiste jednim polićem može se cielomu selu pomoći. Izvadjeno je iz Katoličkoga
Lista god. 1873. u Broju 32. Tečaj XXIV.

RIMEDIO PROTIVA OTOKLI

Laneno sjeme s medom varit. Brestovu koru doljnu iztuć u mlinu ozimačnu
variti, nekoliko pellina umješat, i smolle.

ZA BOLEST OD SISA ŽENAMA

Luka Crvenoga izvrtit srž, metnuti ulja, solli, pak privijat na otok izpod sise
kojaje otekla. provalit će otok.

RIMEDIO PROTIVA BOLESTI GOVEDIOJ

2a. drama Baruta. 2a. dran. Nišadora. 2i. glavice bilog luka. 1u šaku bobe
smrekove, po littre sirćeta dobra, i toza Kavenskog; iztuci, što je za iztući, zatim
svari sve zajedno, ter tim zali goveče tri put, u jutro, u večer, i opet u jutro, jal
večer.
NB. Teletu ako daješ učini isto ali svega metni po pola.

LIKARIA KOGA NOGE BOLE PODAGRE

1. Poke Vina. 2. jednu šaku Tamnjana. 3. Mekinja Pšenični. Prije varit Vino
i Tamnjan zatim metnuti mekinje, nek se učini kaša ter priviat gdi boli, na
noge.

63
 ZA ISKORIJENITI BRDAVICE
Pupavice od Ielovine ter mazat.

ZA GROZNICU
Dubčac /: Camedrium :/ varit ter piti.

ZA MENSTRUA IMAT
Divii Pelin /: Metljika :/ varit i piti.

ZA USTAVITI MENSTRUA
Kunica trava varit i piti dobroje

ZA ISTJERAT GUJANICE IZ ČOVJEKA

1o Pol limuna izciedit. 2o kašiku šećera 3e kašiku Zejtina izmješavši sve
popit.

LIKARIA ZA RANA
1. Purga kojase ima učinit iz dva drama reobarbare , i četiri dram. soli
ingleske, ova sva likaria imase stavit čašu od litre, vruće vode. Deset
dekika stat, posli toga bolesnik nek popije. Tako isto treći dan ima učinit.
2. Na ranu imase slideća likaria učinit, U žumance od jaja u istoj ljupini
imase stavit jedna koka soli bile, po isti način jedna koka čistog sapuna.
Suviše ovo sve u jaju imase izmiešat lučevim praljkom, i tako na ranu
metat na žen. kerpi, opravsi istu rannu svaki put jakom rakiom grozdo-
vom. Akobise pak rana zatvorila berzo, dase nezat. meći travu Gavez.

ZA TRUD IZKORENIT U RANI

Lanenoga simena iztuci svari kafšu razastri po kerpi razmaži iztuci uglena
prosi i sverku kafše, pomaži zejtinom i priviaj prominjaj svako dva tri sata, a
moreš isto ugriat koja sluzi sve isto.

64
 Slika 1. Plehanska ljekaruša – posljednja stranica kopije izvornog rukopisa
Figure 1 Collection of remedies from Plehan – the last page of the manuscript's copy

65
 KRATKI RIEČNIK
Andal, turski vidi Gorušica Gladišika, Anonidis.
Avdisalatin, Latiris. Gorčac, Hypericon.
Bobovnjak, Nasturtium aquati- Gorušica, Sinapis.
cum.
Gospino cvietje, vidi Gorčac
Bokvica, Plantago.
Imela, Viscus, Isnot, Gengeus.
Bosilje, Bosiok, Basilicum.
Iva, Ajuga.
Božje dervce, Arbotanum.
Ivan zelje, Sclarea.
Božur, Paeonia officinalis.
Iagorčina, Paralisis.
Bunovina, Mandragora.
Iaklikovina, Bellidis.
Bušinjak, Pulegium.
Iasenak, Dittamus Froscinella.
Cerkvina, Parietaria.
Jelinji jezik, Philitidis.
Čemerika, Eleborum album.
Kadifa, Carfilum indianum.
Češljuga, Dinacum.
Kadulja, Salvia.
Čičak, Xantium.
Kaloper, Mentha Graeca.
Čičak mali, Agrimonia.
Kiselica, Trifolium acetosum.
Čičak veliki, Bardana.
Kitica, Centaurea.
Čivit, Indigo.
Kolutić, Malva.
Čubar, Saturea.
Komorač, Kopar, Anetum.
Čubrić, Serpillum.
Konopljika velika, Ricinum.
Čuvakuća, Semper viva.
Konska jabučica, Ciclaminum.
Dinjica, Pimpinella.
Kopitnjak, Assarum.
Ditelina, Trifolium pratense.
Kopriva, Urtica.
Divji ljiljan, Martegon.
Kašunika, Artemisia.
Divisina, Verbasca.
Kozlac, Ara major, Dragontea.
Dragoljub, Lilium convallium.
Kravinac, Cameleon.
Dupčac, Camedrion.
Kukavica, Satyrion.
Gavez, Simphitum officinale.
Kukurik, Eleborum nigrum.

66
Slika 2. Plehanska ljekaruša – poglavlje Kratki riečnik – kopija izvornog rukopisa
Figure 2 Collection of remedies from Plehan – Glossary of Terms – a copy of the original
manuscript

67
Kukolj, Zizania. Osat, Sphondilium. Oputina?
Oskoruša
Kunica, Millefolium.
Ovnak, Helenia, Inula Campana.
Lale, Tulipa.
Papraca slatka, Polipodium
Lepen na vodi, Ninphea.
Filicula.
Lepušina, Farfara.
Papra vodena, Adiantum Capillus
(Lišac), Liljan, Lilium. Veneris.
Ljubica, Viola. Pasvica, Marena, Solanum.
Ljubdrag, Sathyrium. Pčelja ljubica, Melipa.
Ljulj, Lolium. Petopest, Pentafilum.
Loboda, Mercorela, Atriplex. Pelin, Absintium.
Lukovik, Chotehicum. Peršin, Petrosolinum.
Maca, Tupha. Pirika, Graminum.
Mali čičak, Agrimonia Eupatoria. Piskavica, Mergus diaboli, Succisa.
Mak, Papaver. Podbio, Tussilago.
Marina ručica, Podagrosia. Prassa, Porrus.
Mertva kopriva, Castrangula Preslica, Equisetum.
Galiopsi. Prišt? Privinac?
Merčinac, Iros. Prostriljen, Cruciata. Pušćica?
Metilj, Numularia. Metljika ? Pšeničica, Meticola, Lotus Sativa.
Metvica, Mentha. Ranjak, Betunica.
Metvica cervena, Origanum. Ravan, Camomilla.
Metvica divja, Mentastra. Rosopast, Calidonium.
Miloduh, Ligusticum. Ruj, Scotanum, Cosinum.
Mišakinja, Anagalidis. Salep, vidi Kukavica. Sapinjača?
Mičac, Soncus. Serčanik, Gentiana.
Mravinjak, Origanum. Mrižica Sikavica, Carduus Stellatus.
Neven, Caltha. Sipant, Hysopus.
Odolin, Valeriana. Okovolujsko? Sita, Iuncum.

68
Sliepi grah, Ceci. Turica, Aparinis.
Sliez vidi Kollutić Tušt, Portulaca.
Smerdeli, Coriander. Urodica, Coriander.
Somina, Sabina. Visibaba, Galantus nivalis. Vlaca
Sporiš, Verbena? Suhonik? Volvod, Orobanche.
Sumbulj, Hyacintus. Sunčac? Vranilova trava?
Suncokret, Planta maxima.
Vratić, Tenacetum, Asanosia.
Svatovi, Pulmonasia. Svinduh?
Zalistak, Hypoglossa.
Stavlika, Hysolopathum,
Zelenkada, Narcissus.
Lapacium.
Skripavac, Stir? Štrimuza? Zimzelena, Ruscus.

Šurlin? Tatula? Zmijinska trava, Dragontea.

Terkos, Dragoncella. Zmijin česalj, pecten veneris.

Trator, Amarantus. Trepetljika? Zubača, Pannicum dactylon.

Truboljika, Angelica. Zukva? Žabokrek?
Troskot, Poligonium. Želudnjak, Bistorea.

69
 SAŽETAK
U ovom je radu je prvi put opisana ljekaruša nađena u arhivu samostana Plehan (Bosna
i Hercegovina) pod naslovom Zbirka lijekova sa zbirkom ljekovitih trava i uputom
za pravit meleme i murćefe, koja je pisana u drugoj polovini 19. stoljeća. Autor i
mjesto nastanka ljekaruše nisu poznati. Uočena su dva različita rukopisa, što upućuje
na dvojicu autora, najvjerojatnije franjevaca.
Zbirka sadrži 56 recepata za liječenje bolesti u ljudi te tri recepta za liječenje domaćih
životinja. Jedan recept odnosi se na savjet za domaćinstvo. U ljekaruši se nalazi popis
ljekovitog bilja s hrvatskim i latinskim imenima. Taj popis i nekoliko recepata mogu se
naći i u ljekaruši fra Mije Nikolića koja je pisana 1868. godine. Jezik ljekaruše prilično
je neujednačen što upućuje na doslovno prepisivanje iz različitih izvora.
Materia medica ove ljekaruše sastoji se ponajviše od ljekovitih pripravaka biljnog
podrijetla. Recepti koji sadrže materijale životinjskog i mineralnog podrijetla također su
prisutni, ali u znatno manjoj mjeri.
Bolesti, koje su često spomenute samo kao simptomi, nazivaju se narodnim imenima.
Način pripreme lijekova i termini prodiskutirani su u smislu usporedbe sa suvremenim
farmaceutskim postupcima i nazivima.
Sastavljen je i rječnik manje poznatih riječi i arhaizama. Na kraju je priložen i tekst
ljekaruše bez ikakvih jezičnih i stilskih ispravaka kako bi se omogućio multidisciplinaran
pristup tekstu.
Ključne riječi: etnomedicina, XIX. st.; ljekaruša, franjevci, Bosna i Hercegovina

70